U modernim višejezgarnim procesorima, dvije ili više računskih jezgri nalaze se na jednom kristalu silicijuma. Štoviše, svaka jezgra može podržati proračun dvije ili više niti. Korištenje višejezgrenih procesora može ubrzati rad operativnih sistema i aplikacija koje podržavaju višestruko uvođenje u nit.
Višejezgreni procesori su središnje procesorske jedinice koje sadrže više od dvije procesorske jezgre. Takve se jezgre mogu nalaziti i u jednom paketu i na jednoj matrici procesora.
Šta je višejezgreni procesor?
Pod višejezgarnim procesorima najčešće se podrazumijevaju središnji procesori u kojima je nekoliko računarskih jezgri integrirano u jedan mikrovez (tj. Nalaze se na jednom kristalu silicija).
Takt u višejezgarnim procesorima obično se namjerno podcjenjuje. To se radi kako bi se smanjila potrošnja energije, a istovremeno održavale potrebne performanse procesora. Istovremeno, svaka jezgra je punopravni mikroprocesor, što je karakteristično za sve moderne procesore - koristi višerazinsku predmemoriju, podržava izvršavanje koda izvan reda i vektorske instrukcije.
Hiper-navoja
Jezgre u višejezgrenim procesorima mogu podržavati SMT, što omogućava izvršavanje više niti računanja i više logičkih procesora zasnovanih na svakoj jezgri. Na procesorima koje proizvodi Intel, ova tehnologija se naziva "Hyper-threadading". Omogućuje vam udvostručavanje broja logičkih procesora u odnosu na broj fizičkih čipova. U mikroprocesorima koji podržavaju ovu tehnologiju, svaki fizički procesor može istovremeno održavati stanje dvije niti. Za operativni sistem će izgledati kao da postoje dva logička procesora. Ako postoji pauza u radu jednog od njih (na primjer, čeka se primanje podataka iz memorije), drugi logički procesor započinje izvršavanje vlastite niti.
Vrste višejezgrenih procesora
Višejezgreni procesori klasificirani su u nekoliko tipova. Oni mogu ili ne moraju podržavati upotrebu dijeljene predmemorije. Komunikacija između jezgri provodi se pomoću dijeljene sabirnice, mreže od točke do točke, mreže s prekidačem ili zajedničke predmemorije.
Princip rada
Većina modernih višejezgrenih procesora radi prema sljedećoj shemi. Ako pokrenuta aplikacija podržava multithreading, to može prisiliti procesor da izvršava više zadataka istovremeno. Na primjer, ako računalo koristi četverojezgreni procesor s taktom od 1,8 GHz, program može odjednom "učitati" sve četiri jezgre, dok će ukupna frekvencija procesora biti 7,2 GHz. Ako se istovremeno pokreće nekoliko programa, svaki od njih može koristiti dio procesorskih jezgri, što također dovodi do povećanja performansi računara.
Mnogi operativni sistemi podržavaju višestruko uvođenje, tako da upotreba višejezgrenih procesora može ubrzati računalo čak i u slučaju aplikacija koje ne podržavaju višestruko uvođenje. Ako uzmemo u obzir rad samo jedne aplikacije, tada će upotreba višejezgrenih procesora biti opravdana samo ako je ova aplikacija optimizirana za multithreading. Inače, brzina višejezgrenog procesora neće se razlikovati od brzine uobičajenog procesora, a ponekad će raditi i sporije.
