Da biste prenijeli veliku količinu informacija, preporučuje se upotreba vanjskih tvrdih diskova. Ovo su analozi internih tvrdih diskova koji ne zahtijevaju instalaciju unutar sistemske jedinice i mogu se povezati s računarom koji radi.
Neophodno je
Korisnički priručnik za tvrdi disk
Instrukcije
Korak 1
Započnite odabirom faktora oblika tvrdog diska. Najčešće možete pronaći modele širine 3,5 ili 2,5 inča. Vanjski tvrdi diskovi prve kategorije prilično su glomazni i teški. Za ove tvrde diskove najčešće je potrebna mrežna veza od 220 V. Ova činjenica značajno smanjuje njihovu pokretljivost. Dvije glavne prednosti vanjskih tvrdih diskova s 3,5-inčnim faktorom oblika su veliki kapacitet diska i velika brzina obrade.
Korak 2
Druga važna karakteristika je kapacitet diska. Moderni USB tvrdi diskovi mogu biti od 250 GB (2,5) do nekoliko terabajta (3,5). Ne štedite na kupnji malog tvrdog diska ako vam nije potreban.
Korak 3
Treća važna karakteristika je brzina obrade podataka. Podijeljen je na nekoliko osnovnih parametara: brzinu vretena i brzinu komunikacije između medija i uređaja na koji je povezan. U slučaju da vam je važna brzina prijenosa, kupite vanjski tvrdi disk s USB 3.0 ili eSATA sučeljem.
Korak 4
Obavezno obratite pažnju na dostupna vanjska sučelja tvrdog diska. Preporučuje se korištenje USB kanala za povezivanje s većinom uređaja, poput osobnog računara ili televizora.
Korak 5
Obratite pažnju i na dizajn spoljnog tvrdog diska. U ovom slučaju se ne radi samo o izgledu. Neki USB tvrdi diskovi imaju metalno kućište. To malo povećava njihovu težinu, ali omogućava uređaju da bude robusniji.
Korak 6
Neki eksterni tvrdi diskovi trebaju odjednom povezati dva USB porta. Informacije se obično prenose preko jedne, a druga je potrebna za napajanje tvrdog diska. Ovi diskovi nisu uvijek zgodni za upotrebu sa laptopima i televizorima.
