Stvaranje programa sastoji se od nekoliko faza, koje se nazivaju životni ciklus. Testiranje je jedna od najvažnijih faza, jer prethodi isporuci softvera kupcu i puštanju u rad. Treba imati na umu da svrha testiranja nije osigurati da program radi ispravno i korektno, već otkrivanje grešaka, prepoznavanje kvarova pri stvaranju netipičnih situacija ili abnormalnih prekida.
Potrebno
- - testirani program sa izvornim kodom;
- - programska dokumentacija;
- - plan ispitivanja;
- - nekoliko skupova ulaznih podataka (i tačnih i namerno netačnih);
- - istomišljenici koje predstavljaju kolege.
Instrukcije
Korak 1
Prvi korak u testiranju je otklanjanje grešaka. Otklanjanje pogrešaka, u pravilu, izvodi programer koji je napisao program ili zna programski jezik proizvoda koji se ispituje. Tijekom faze otklanjanja pogrešaka, programski izvorni kod provjerava se na sintaksne greške. Otkrivene greške se uklanjaju.
Korak 2
Sljedeći korak u otklanjanju pogrešaka je statičko testiranje. U ovoj se fazi provjerava sva dokumentacija dobivena kao rezultat životnog ciklusa programa. Ovo je tehnički zadatak, i specifikacija, i izvorni kod programa na programskom jeziku. Sva dokumentacija se analizira na usklađenost sa programskim standardima, a kao rezultat statičke provjere utvrđuje se kako program ispunjava navedene kriterije i zahtjeve kupaca. Otklanjanje netačnosti i grešaka u dokumentaciji garancija je da je kreirani softver visokog kvaliteta.
Korak 3
Sljedeći korak u testiranju je korištenje dinamičkih metoda. Dinamičke metode se primenjuju u procesu direktnog izvršavanja programa. Ispravnost softverskog alata provjerava se prema skupu testova ili skupovima pripremljenih ulaznih podataka. Tokom izvođenja svakog testa prikupljaju se i analiziraju podaci o kvarovima i neispravnostima u programu.
Korak 4
Postoje metode u kojima se program smatra „crnom kutijom“, tj. koriste se informacije o problemu koji treba riješiti i metode u kojima se program smatra "bijelim okvirom", tj. koristi se programska struktura.
Korak 5
Cilj dinamičkog testiranja crnih kutija programa je identificirati maksimalan broj grešaka u jednom testu koristeći mali podskup ulaznih podataka. Za provođenje ispitivanja ovom metodom potrebno je pripremiti dvije grupe ulaznih uslova. Jedna grupa treba sadržavati ispravne ulaze za program, druga grupa treba sadržavati netačne ulaze na osnovu specifikacije pogrešnih unosa. Nakon pokretanja programa na ulaznim podacima iz obje grupe, utvrđuju se razlike između stvarnog ponašanja funkcija i očekivanog.
Korak 6
Metoda "bijelog okvira" omogućuje vam istraživanje unutarnje strukture programa. Skup testova zasnovan na ovom principu u cjelini trebao bi osigurati da svaki operater prođe barem jednom. Podjela na grupe ulaznih uvjeta trebala bi biti usmjerena na provjeru prolaska svih programskih staza: uvjeta, grana, petlji.
