Bez zvučne kartice računari neće reproducirati zvuk. Stoga je zvučna kartica važan dio vašeg računara ako računar koristite za igre, gledanje filmova i slušanje muzike.
Zvučna kartica je sastavni dio osobnih računara i prijenosnih računara. Matične ploče računara dolaze s integriranim (također nazvanim ugrađenim ili ugrađenim) zvučnim karticama i priključcima za priključne kartice koji omogućavaju bolju reprodukciju zvuka. A laptopi su nužno opremljeni ugrađenim zvukom. Takođe, spoljne uređaje za obradu i reprodukciju zvuka možete povezati na računare i laptope.
Zvučne se kartice razlikuju ne samo po tipu povezivanja s računarom, već i po tehničkim karakteristikama: znamenkasti kapacitet digitalno-analognog pretvarača (DAC), broj kanala, brzina uzorkovanja signala, nivo buke, broj digitalnih ulaza, prisustvo pojačala za povezane slušalice itd.
Broj kanala predstavlja šemu zvuka koja utiče na kvalitet surround zvuka. Postoje sljedeće zvučne sheme: 2, 2.1, 4, 4.1, 5.1, 6.1, 7.1. Nakon tačke dolazi jedinica, što znači da je jedan kanal namijenjen povezivanju niskofrekventnih zvučnika (subwoofer). Broj ispred tačke označava broj regularnih stupaca. Što više zvučnika možete povezati, to će zvuk biti prostraniji. Na primjer, zvučna šema „2“znači da ne postoji konektor za subwoofer, a mogu se povezati samo dva zvučnika.
Interne zvučne kartice
Interne zvučne kartice kategorizirane su kao integrirane i instalirane u PCI ili PCI Express konektore na matičnoj ploči. Međutim, integrirani zvuk se ne razlikuje po dobrim zvučnim performansama, jer na frekvencijski odziv ugrađenih zvučnih kartica utječu elektromagnetske smetnje, koje neizbježno nastaju kao rezultat rada ostalih elemenata računara.
Smetnje iskrivljuju zvučni signal, što rezultira škljocanjem, pucketanjem i šištanjem. To se jasno vidi kada slušate muziku kroz slušalice. Zbog toga se ljubiteljima glazbe koji zahtijevaju kvalitetu zvuka savjetuje da ne koriste integrirane zvučne kartice.
Vanjske zvučne kartice
Vanjske kartice su povezane preko USB ili FireWire konektora. Najčešće se koriste za laptope i netbook računare. Budući da su mogućnosti zvučnih kartica ugrađenih u prijenosne računare često vrlo ograničene.
Takođe se eksterne kartice mogu koristiti na ličnim računarima. Pogodni su kada na matičnoj ploči računara nema besplatnih PCI ili PCI Express utora.