Želja korisnika da zaštiti svoje računalo od prodora zlonamjernih programa sasvim je prirodna i razumljiva, pogotovo što se svakodnevno pojavljuju novi opasni virusi. Ne vjerujući potpuno jednom antivirusnom programu, mnogi korisnici odluče instalirati nekoliko na svoj računar odjednom, ali koliko je to opravdano?
Antivirusni softver je posebna vrsta softvera čija je funkcija otkrivanje i neutralisanje računarskih virusa i potencijalno zlonamernih programa. Pored toga, antivirus pomaže u sprečavanju zaraze vašeg računara. Korisniku se nude mnoge mogućnosti za antivirusne programe, koje se distribuiraju na plaćenoj i besplatnoj osnovi. Ovi se programi razlikuju po funkcionalnosti i mehanizmima rada, kao i po efikasnosti prevencije i kontrole virusa.
Kako djeluje antivirus
Gotovo na svakom računaru je instalirana neka vrsta antivirusnog softvera, ali neki ljudi pogrešno vjeruju da će povećanje broja istovremeno pokrenutih antivirusa pružiti snažniju zaštitu. Da biste razumjeli zašto je ovo zabluda, morate razumjeti kako rade antivirusni programi.
Ne zaboravite redovito ažurirati baze podataka o virusima kako bi vaš antivirus mogao prepoznati "svježe" viruse.
Za traženje virusa koji su već zarazili računalo koristi se takozvana metoda potpisa čija je suština da antivirus uspoređuje sadržaj datoteka s virusnim bazama podataka, pokušavajući pronaći podudaranja. Ako ih pronađu, program pokušava "izliječiti" datoteku, odnosno ukloniti nepotreban sadržaj iz nje - "tijelo virusa". Prevencija infekcije zasniva se na stalnom praćenju programske aktivnosti u cilju sprečavanja zlonamjernih aktivnosti virusa i zaštite sistema od zaraze. Većina antivirusa djeluje kombinirano, odnosno i u načinu praćenja aktivnosti i u načinu skeniranja datoteka.
Zašto više ne znači i bolje?
Naravno, čak i rad jednog antivirusa može utjecati na performanse računara, jer skeniranje datoteka učitava tvrdi disk, a nadzor opterećuje RAM i resurse procesora. Čak i ako pretpostavimo da oba antivirusa jednostavno rade paralelno, opterećenje resursa računara se udvostručuje. Nažalost, stvarnost je još složenija, jer antivirusni program svog "konkurenta" ne doživljava kao antivirus, smatrajući ga redovnom aplikacijom koja radi na računaru, pa stoga želi kontrolirati i njegov rad. Na primjer, ako jedan antivirus započne skeniranje datoteka u pozadini, drugi će morati u tom procesu "nadgledati" svoj rad, kao i skenirati skenirane datoteke, što će dodatno utjecati na brzinu računara.
Bilo koji antivirus je nesavršen, pa su "lažni" alarmi i pokušaj blokiranja poznatih bezazlenih programa sasvim mogući.
U nekim slučajevima antivirusi se mogu sukobiti, zamjenjujući jedni druge za potencijalno opasne programe. Na primjer, ako jedan antivirus pokuša "izliječiti" zaraženu datoteku, drugi mu to neće dopustiti jer će biti siguran da se pokušava zaraziti virusom. Antivirusni sukob može dovesti do zamrzavanja operativnog sistema i potrebe za prisilnim ponovnim pokretanjem. Pored toga, takva dvostruka kontrola u praksi dovodi do slabljenja zaštite, jer antivirusi značajan dio svojih resursa troše na međusobnu provjeru, a ne na traženje virusa. Stoga je mnogo praktičnije instalirati jedan moćan antivirus s potrebnim dodacima, nego djelovati po principu "što više, to bolje".
