U društvu rasprava o prednostima i opasnostima računarskih igara ne jenjava. Naravno, ne može se žuriti do krajnosti i osigurati da su igre samo korisne ili izuzetno štetne, ali nisu sve prednosti računarskih igara takve.
Govoreći o prednostima računarskih igara, često se prisjećamo obrazovnih igara koje se nude za vježbanje vještina čitanja, učenje stranih jezika itd. Predstavljamo štetu u obliku tinejdžera, ponesenog prolaskom sljedeće igre dok stvarnost ne bude zaboravljena. I općenito, ovo je ispravna ideja, ali postoje i druge točke koje treba upamtiti.
Na primjer, mnogi zapadni istraživači naglašavaju takve naizgled korisne aspekte računarskih igara kao što su razvoj logike, vještine socijalizacije (to se odnosi na igre na mreži) i sposobnost timskog rada. Generalno se takvi trenuci mogu primijetiti, ali je po mom mišljenju njihova važnost precijenjena, jer u mrežnim igrama postoje igrači koji vole vrijeđati druge i provocirati ih bez razloga. Također ne smijemo zaboraviti na takvo dostojanstvo kao što je razvoj ustrajnosti uz pomoć igara u postizanju cilja. Ovu prednost svladava ogromna većina kompanija za proizvodnju igara u prodavnici igara, gdje možete kupiti proizvode za igre kako biste olakšali prolazak misija. U bilo kojoj igri možete pronaći mnogo igrača koji su uložili više od hiljadu rubalja u igru. Postoje legende o milionima potrošenih na igranje "dobrota". Ali ako si postavite za cilj potvrditi ili opovrgnuti takve glasine, postati iskusan igrač u nekoj od promoviranih igara, možete vjerovati u najmanje stotine hiljada novca uloženog u igru.
Napravimo srednji sažetak. Nemoguće je govoriti o nedvosmislenim prednostima računarskih igara, a poznate prednosti igara prilično su sumnjive. Svaki plus ima svoj vrlo značajan minus, koji je danas neizbježan.
Sada razgovarajmo o opasnostima kompjuterskih igara. Prvi i najvažniji nedostatak računalnih igara je odmak od stvarnosti, od postojećih problema. Puno je lakše i lakše za odraslu osobu, a još više za tinejdžera, živjeti u virtualnoj stvarnosti, u kojoj je mnogo manje pravila ponašanja i ona su nedvosmislenija nego u stvarnom životu. Štoviše, u igri virtualne stvarnosti, lik kojim upravlja čovjek pomalo je superheroj. Igra je koncipirana na takav način da igrač može proći sve testove, riješiti sve zagonetke i pobijediti sva čudovišta, što čovjeku daje previše samopouzdanja. Pa, uspjesi u računarskoj igri u pozadini problema u školi ili ličnom životu nesumnjivo će natjerati osobu da ostane u igri, zaboravljajući na teška pitanja. Kao rezultat, raste razdražljivost, agresivnost, odbacivanje voljenih koji insistiraju na vraćanju igrača u stvarnost radi rješavanja hitnih problema. Ovu razdražljivost potiče nemogućnost dobivanja novca za kupovinu predmeta u igri, jer strastveni kockar koji svakodnevno provodi mnogo sati u virtualnosti više ne može zadovoljiti svoje potrebe.
Pažnja! Računarske igre ne znače virtualne simulatore ili slične programe za izgradnju vještina.
